Da mi je netko rekao da ću (opet) pisati pro druga Dragana, ne bih mu vjerovao. No, nikad ne reci nikad. Politički linč i hajka na jednu osobu nije način dobivanja izbora.
Recidiv je. Prije par godina kad je drug Dragan završio
u zatvoru, mimosvit kakav jesam, kao jedan od najvatrenijih protivnika njegovog
lika i djela, napisao sam tekst
podrške njemu. Kako sam već ranije
govorio, u BiH da bi bio netko i nešto, moraš biti potkupljiv, jer si tada
lakše kontroliran. Čim se malo otrgneš iz standardne letargije i eventualno „zatalasaš",
ide se svim raspoloživim sredstvima, u najčešćem slučaju političkim.
Drug Dragan Čović je sve, samo ne nevinašce i narodski poštenjačina
kakvim se predstavlja. Talijanski novinar istražitelj Marco Travaglio
empirijski je dokazao da, ukoliko je javnost saznala za jednu korupcijsku aferu
nekog političara, u sjeni te afere stoji njih 9 za koje javnost ne zna. Dokaz
ovoj teoriji su trenutna događanja u Hrvatskoj.
Kad se radi o Draganu Čoviću, javnost zna za Soko,
Eronet, kojekakve stanove, veže ga se za građevinsku mafiju,...Nijedna od tih afera nije od jučer. Istražni
organi su godinama nakupiti tone i tone materijala za tužiteljstvo, koje je
kupi prašinu po ormarima i ladicama. Čim se izbori približe, materijali ili dio
materijala se vadi, isključivo radi političke kompromitacije.
Postupak županijskog tužiteljstva da, malo više od pola
godine prije izbora, izvadi iz naftalina materijale o malverzacijama u Eronetu i
krene u ofanzivu na jednog čovjeka: Druga Dragana, ne miriše nam ni na što
drugo nego da je netko drugi (u)platio više od druga Dragana, pa ga se sada
može optužiti. Ako ne to, onda je sigurno on nečim „zatalasao", pa dežurni,
međunarodni, dušebrižnici dali zeleno svjetlo za politički progon.
Ako je pravda, koju propagiraju naši pravosudni organi,
slijepa, kako to da se nije krenulo u postupak optužnice u trenutku kad su
materijali pripremljeni, dostavljeni u tužiteljstvo, i kako to da je drug
Dragan sam kriv. Ispade da je on sam naređivao, pripremao dokumente, išao na
banku uplaćivati uplatnice, brojao pare nakon, pravio kave kad su bile
sjednice,...
Dali je moguća pravna država i/ili ikakav govor o njoj
ako se aktivnosti u pravosuđu rade u vidu političkog predizbornog linča? Da li
je moguće da samo Hrvati u BiH imaju aktivnog političara koji je optužen za
korupciju? Kod Bošnjaka, likovi poput Brankovića i Bičakčića, koji su predmet
optužnica, nisu više u aktivnoj politici. Ispade, da u BiH samo drug Dragan
krade, ima korupcijski hobotnicu oko sebe i ispade dežurni i jedini krivac za
sve što se loše dogodi kod nas. On je sigurno jedan od glavnih, ako ne i naj-glavniji,
ali je isto tako sigurno da nije jedini.
Drugu Draganu se, bez ikakve sumnje, može reći da je
udario temelje sumnjivih radnji, sivih poslovanja, korupcijskih aktivnosti,
zapošljavanja preko veze i sl., ali jednako tako se, bez ikakve sumnje, može
reći da su mnogi drugi, više nego uspješno iskoristili temelje druga Dragana i
sagradili na njima svoju materijalnu egzistenciju.
Kao emblem jednog takvog subjekta, pada mi na
pamet uvaženi profesor marksizma Slavo Kukić, koji ovih dana svojim primitivnim
pamfletima prednjači u medijskoj hajci na druga Dragana. Sad se postavlja
pitanje, tko je kriv: onaj/oni što polažu kamen temeljac, ili onaj/oni što je
na njemu sagrade neboder? Samo u BiH ljudi s grijehom bacaju prvi kamen.
Druga Dragana je potrebno poraziti prvo politički: idejama, projektima, načelima i
pragmatičnim programom. Na ovaj način, kakav trenutno radi
tužiteljstvo, a ovi likovi jedva dočekali, drug Dragan dobiva na
političkoj važnosti, jer nisu to sredstva i načini s kojima se radi
politička kampanja. Volio bih da sam, neki dan kad su se sastali šestorica kreševskih
mladih, čuo riječi protivljenja očiglednom političkom linču i hajci na jednu
osobu, koja je sjedila uz njih i s kojim su pili kavu i razgovarali. Volio bih
da sam čuo apel da pravosudni organi i tužiteljstvo rade svoj posao tijekom
cijele godine, a ne samo pred izbore. I, naravno, da predmetom istraga budu
svi, a ne samo jedna osoba.