 Što vrijeme više prolazi, godine idu dalje, to se više i jasnije dobiva dojam kako je BiH crna rupa moderne Europe, a Hrvati u njoj prvi koje će ona usisati.
Zamislite slijedeći scenarij, u nekom zabitom selu u talijanskom dijelu Alpi sakupilo se nekoliko obitelji i odlučili osnovati svoju državicu, radikalnih i totalitarističkih pogleda na život, gdje djeca idu u posebne škole koje ne poštuju regularni nastavni program, vlada poligamija, žene ne smiju iz kuće,... Prije same pomisli, došla bi policija i u začetku onemogućila stvar. Kod nas? Kod nas može sve. Selo u nekoj zabiti odlučilo živjeti po svojim zakonima. Muževi imaju po nekoliko žena, djeca uče u školi po nekom svom programu,... rekao bi čovjek da je ekstremni izraz neke hipijevske demokracije u kojoj vlada ljubav. No, ako se doda da djeca uče na jordanskom jeziku, da žene jedva da smiju iz kuće izići, da ih se tuče ako išta urade bez znanja muža, shvaća se da u BiH, u srcu Europe živi onaj najradikalniji islam, protiv kojeg NATO i zapadne snage vode rat u Afganistanu. Ne razumijem zašto BiH, Hrvatska i ostali šalju svoje snage u Afganistan, kad isti Afganistan imaju u BiH. Bijaše ta akcija „Svjetlost", u kojoj su zarobili šestoricu tih vehabija. Da li je itko čuo Tihića, Izetbegovića, Silajdžića, pa i Lagumdžiju kako podržavaju akciju? Toliko o „građanima" i proeuropski orijentiranim političkim dužnosnicima. To selo u zabiti na taj način živi već desetak godina, bez da ih je itko dirao, te nastavlja živjeti na isti način: tući žene, djeca nastavljaju učiti jordanski u sred BiH, imaju svoju valutu,.... Čak što više, oni sami postavili svoj „policijski" punkt i legitimiraju sve one koji žele ući u selo i to im bh vlada, očigledno, dopušta. Eto nam recepta za ostvarivanje „autonomne teritorijalne federalne jedinice". Skupi se nas nekoliko, postavimo punktove po Hercegovini, Srednjoj Bosni , u Orašju i legitimiramo sve po redu. Tko nam se ne sviđa, nema prolaza! Banalnosti na stranu, da li od te „šutljive" vlade i parlamenta očekivati da riješi problem ustavne, zakonske, pa i kulturološke deprecijacije Hrvata i hrvatskoga u BiH? Što uopće očekivati od politike, vladajućih dužnosnika koji šute i šutke prihvaćaju nešto kao Gornja Maoča. Ne samo što o socijalnim endemima poput Gornje Maoče šuti bh vlada, nego šute i tzv. zemlje susjedi, poput Hrvatske. Šalju vojsku u Afganistan „da šire tekovine demokracije i zapadne civilizacije ljudskih prava i sl.", a niti pola sata od granice imaju isti taj Afganistan. Postavljamo isto pitanje, zar da od te i takve Hrvatske očekujemo podršku? Čemu se onda iznenađujemo i čudimo kada je u pitanju izglasavanje rasnog zakona o prebivalištu o kojem će diskutirati hrvatski Sabor. Kada će naši političari konačno shvatiti da se moramo okrenuti sebi, ne očekivati ništa ni od koga, nego upregnuti snage i izboriti se za sebe i svoje. Kao najmalobrojnijem narodu jednostavno je neophodno preći preko osobnih sujeta, interesa i demagogije i naći jednu zajedničku viziju budućnosti hrvatskoga naroda. To se ne može napraviti bez da se ne osmisli konkretna zajednička nacionalna vizija i strategija budućnosti Hrvata u i unutar BiH. Ukoliko se nastavi očekivati mana s neba i ukoliko svi naši vođe, redom, nastave gledati i misliti isključivo na svoje pozicije i fotelje, uistinu će nas progutati crna rupa. SR
|
