 Kaže Špirić VIM-u „ne miješajte se, mogao bi nam se dogoditi Mostar". FTV nakon oskvrnuća Čardak kule: „Mostar oličenje rasta fašizma u BiH". Izgleda da je Mostar postao poput tečnosti za ispiranje usta.
Vjerojatno se u periodu nakon 1945. godine nije toliko puta spominjao fašizam i antifašizam koliko se to u posljednje vrijeme spominje posvim medijima, počevši od onih „naših" poput FTV i BHT-a, pa sve do portala, kao oličenja „neovisnosti i objektivnosti". Na dan 14.02., koji se obilježava kao dan oslobođenja Mostara, FTV desetak minuta u središnjoj informativnoj emisiji podarila izvjesnom Feđi Isoviću. Komentira Isović kakoje onaj tko se izjašnjava kao Hrvat, Srbin ili Bošnjak po definiciji „fašista" i ne vidi razloga zašto bi netko bio ponosan na to što je Hrvat, Srbin iliBošnjak „jer se to postaje rođenjem, a ne nekom zaslugom". Nitko da ga upita zašto se on zove Feđa Isović i ponosan „antifašista", a ne zove se NN nedefinirane političke orijentacije. Ta nije on postao antifašista Feđa Isović zaslugom, nego rođenjem. Završi Feđa kako je nekad Mostar bio oličenje antifašizma, pogotovo na taj dan 14.02. i „smrt fašizmu" pozdravi gledatelje. Na dan 21.02. vandali oskvrnuli Čardak kulu u Starom gradu u Mostaru. Netko napisao „UM 94" i „Mi smo ustaše". Dežurni dušebrižnici sa „naših građanskih" medija odmah donijeli zaključak kako su, vjerojatno, došli vandali sa zapadne strane, Ultrasi Zrinjskog. Dadnu mediji presudu tko je i na koji način uradio neki čin, ali stave ono „vjerojatno" ispred što bi ih, tobože, amnestiralo u slučaju da se pokaže drugačije. Nisu štedjeli terminologiju: fašistička omladina napala antifašiste, fašizam u porastu, Mostar podijeljen nadesnu i lijevu stranu i zemljopisno i ideološki, itd. Vjerojatno svi ovi dežurni novinari „građani" koji i dandanas ljude i društvo dijele na fašističko i antifašističko ne poznaju genezu fašističke ideologije, nikad nisu čuli za začetak fašističke ideje unutar talijanskog dekadentizma Gabriellea D'Annunzia, političke ideologije industrijske elite talijanskog društva u periodu između dva rata, koja je generirala ono što će kao posljedicu u Drugom svjetskom ratu imati smrt na milijune ljudi. Taj fašizam ima malo veze sa ovim kojeg spominju „naši" mediji koji taj termin koriste kao sinonim za bilo kakav konflikt u kojem netko tvrdi nešto drugačije od drugoga koji sebe smatra antifašistom. Konkretno to znači, ako se deklariraš Hrvatom, po mogućnosti porijeklom iz Zapadne Hercegovine, potencijalni si fašista. Ako tome dodaš to da si protiv toga da te Bošnjaci preglasavaju, protiv diskriminirajućeg Statuta Mostara, ili ne daj Bože, ako si euroskeptik: postaješ PRAVI PRAVCATI fašista! Po toj definiciji fašizma, svako stigmatiziranje, ekstrakcija po nacionalnoj ili bilo kakvoj osnovi, svaka diskriminacija se može nazvati fašizmom. Međutim, ako je to fašizam, onda je i konstantno antifašističko stigmatiziranje onih koji se deklariraju Hrvatima, pa i Srbima, fašizam. Po tim mjerilima, fašisti su svi oni iznad spomenuti koji od Mostara grade i rade slučaj poput raznih Špirića i Isovića, jer istini za volju, niti je Mostar toliko podijeljen, niti u Mostarui po Mostaru gravitiraju horde fašistički nastrojenih Ultrasa i društvenih borderlinea. Samo primitivnu, u naše uvjete življenja neupućenu osobu natpis „UM94" i „Mi smo ustaše" može navesti na razmišljanje da je tu došla grupa Ultrasa sa „desne" strane i napravila nered, bez obzira na to što to sa „vjerojatnošću" tvrde mediji poput ratnohuškačkog RTVMO-a i sl. Jednako tako, kad je grafitima nedavno išaran kip Gospe ispred mostarske Katedrale, mediji sličnog kalibra su htjeli, ovaj put u obrnutom smjeru, plasirati priču kako su to uradili muslimanski fundamentalisti sa „lijeve" strane, što nema veze sa stvarnošću. Mostar je tako postao ping pong loptica dežurnih antifašista, ali i svih onih koji tim antifašistima daju hrane za njihova obraćanja javnosti. Ja kao Hrvat, bez ikakvih nutarnjih i vanjskih strahova, intimidacija, misli i sl. otići ću na „lijevu" stranu, šetati njome, otići ću na ćevape, u kafić i sl. Isto tako znam da tkogod sa „lijeve" strane dolazi neometano na „desnu" iz istih pobuda i povoda. Mostar ima svojih problema, ali zasigurno nije grad slučaj, kako bi to mnogo njih, što antifašista, što drugih, htjelo. Špirićima Isovićima i ostalim -ićima bih poručio da malo pometu ispred svoga praga. Ima tu smeća i prljavštine zasigurno više nego u Mostaru. Dodao bih još kako je 14.02.1945. dan spomena na kukavički ubijene fratre mostarskog samostana, pa tek onda dan oslobođenja Mostara od okupacije poraženih u 2.Svjetskom ratu. SR
|
