Rasprava u Saboru HR je, po tko zna koji put, pokazala da su Mostar i Hercegovina postali dežurni regionalni kanalizacijski odvod za sve one koji na neutemeljenim besmislicama grade svoj politički kredibilitet.
Sjetimo se, primjerice, slučaja
grafita na Čardak kuli u Mostaru. Objektivna i naša FTV je u svim informativnim
emisijama osudila navijače Zrinjskoga za taj „fašistički čin", a dežurni
dušebrižnici i opinionisti to potvrdili riječima kako „ustaše po drugi put
srušiše Stari most".
Treba li se upitati da li je taj isti medij uputio ispriku
radi neobjektivnog informiranja javnosti, nakon što policijska izvješća nisu to
potvrdila, nego su izrazili da imaju „opravdane
indicije da su grafiti urađeni od strane delikvenata koji nemaju veze za
navijačima Zrinjskoga, ali na taj način žele samo potpiriti međunacionalne
razmirice"? Naravno, isprike nije bilo, jer ne ide u prilog propagiranju
Mostara kao bolesne i nacionalistički obojene sredine u kojoj se točno zna tko
su i gdje se nalaze fašisti, a gdje antifašisti.
Takav način prostituiranja grada
Mostara i Hercegovine očigledno je prešao granice, što potvrđuje jučerašnja
rasprava u Saboru. Mostar i Hercegovinu se stavlja u nacionalistički i
filofašistički kontekst, a priori i unatoč ne poznavanju ambijenta, nepoznavanju
Mostara kao društva. Jučer je u Saboru glasnogovornik „antifašistički
orijentirane dvotrećinske većine Hrvata iz Hrvatske" bio Damir Kajin, koji je
otvoreno deklarirao bosansko hercegovačke Hrvate kao građane drugoga reda,
usput pljucnuvši po istima kako su srušili Stari most, dok su on i slični njemu
zbrinjavali njihove žene i djecu.
Ovakav način prostituirajućeg
percepiranja Mostara i Hercegovine, međutim, ne ide na dušu tobožnje većine
koja dijeli takvo mišljenje, nego ide na dušu dušebrižnicima iz redova baš tih
BH Hrvata koji su sebe autoproklamirali braniteljima naših interesa i borcima
za prava Hrvata u BiH i iz BiH.
Emblematičan primjer su tobožnji naši
zastupnici u hrvatskom Saboru. Probudiše se iz saborskog sna, čim se netko
drznuo dotaknuti njihovo naslijeđe kao saborskih zastupnika. Da nije bilo
govora o ustavnim promjenama u RH, ne bi znali da su na životu i u periodu
između dvojih izbora.
Odgovornost imaju i stranački
vođe stranaka sa hrvatskim predznakom iz BiH. Kao prvo, u periodu pred,
vjerojatno, najvažnije izbore od Daytona do danas, jer će definirati buduće
ustrojstvo BiH, dopustili su da se u bh javnosti razgovara mnogo više o
ustavnim reformama u RH, nego primjerice o glasovanju ljudi, osobito Hrvata
kojih ima najmanje, s pravom glasa koji žive izvan granica BiH.
Dakle, važnije
nam je uhljebiti nekolicinu odabranih lezihljebovića, omogućiti im saborsku
mirovinu, nego diskutirati o biračkom potencijalu od nekoliko tisuća glasova
koji mogu biti više nego bitan postizborni faktor.
Drugo, gdje bolje prigode od ovih
i ovakvih reformi ustava RH da se konačno prekine ta olinjala i isušena pupčana
vrpca koja nas veže sa političkim Zagrebom. Instinktivno, na prvu, oba čelnika
dvaju najjačih hrvatskih stranaka su se negativno očitovali o tome, osobito
predsjednik HDZ1990. Međutim, što se događa. Kopernikanski obrat: najednom svi
postadoše složna braća, koja to nisu. Odnosi prema HDZ HR su se, po tko zna
koji put, stavili ispred ljudskih i građanskih prava.
Ako se zanemari tko je govornik i
uzme u obzir samo izrečeno, neka netko nađe razliku između mišljenja jednog i
drugog čelnika najjačih hrvatskih stranaka u BiH. Bit ista, zaključak isti, samo
vokabular drugačiji. Jedan govori ljutodački jednostavno, da ga „ceo svet razumije",
a drugi klaićevski komplicirano, po receptu: što više većini nerazumljivijih
stranih riječi, to „pametniji". Čovjek se upita kako to da se radi o ljutim političkim
oponentima, ako su ideje iste?!
Trebao bi ih netko podučiti da se
pravo ima ili nema, ne može ga se modificirati. Ako može, neka nam objasne
kako. Dakle, ubojici se u zatvoru ne onemogućava pravo slobodnog kretanja, nego
mu se samo to pravo modificira. Zar nije pametnije bilo reći političkom Zagrebu
da se napokon ostave Hrvata iz BiH, Mostara, Hercegovine i da se više prestanu prostituirati
sa našim imenima i porijeklom.
Očigledno je da hrvatsku vladu i
HDZ HR puca shizofrena kriza identiteta i da su postali svrha samima sebi. Dokazao
je to vrh te stranke koji je potpisao sporazum sa ljudima sa potjernica i
ljudima sa kriminalnim dosjeom. Pokazala je to i Jadranka Kosor koja je
najavila svoj dolazak i blagoslov otvaranja zgrade na crno izgrađene i
financirane „opranim" novcem.
Poraznije od toga je podanički
stav i jednih i drugih čelnika najjačih hrvatskih stranaka na spram njima.
Umjesto da gradimo i izgrađujemo svoj autonomni i autohtoni politički identitet,
mi ga gradimo krajnje reakcionistički, po mjeri borbe osobnih sujeta i sa
pogledom usmjerenim ka Zagrebu.
Mostar i cijela Hercegovina nisu
i nikada neće biti hrvatska dijaspora. Ako ćemo znanstveno gledati, Hrvatska
može biti i jeste naša dijaspora (dijaspora, nastala od riječi diasperio - διασπορά,
što bi značilo rasad, u botanici presađivanje s jednog mjesta na drugo).
Četvrtinu građana Hrvatske čine ljudi rođeni u Hercegovini, a četvrtinu ljudi
porijeklom iz Hercegovine.
Glasovanjem u konzularnim
predstavništvima hrvatske građane iz BiH čine građanima drugoga reda. Nema to
nikakve veze sa EU i ulaskom RH u EU. Lezihljebovićima i beskičmenjacima koji „nas
predstavljaju" u Saboru RH predlažemo da pokažu minimum izgubljenog
dostojanstva, pa da ulože amandman da se u potpunosti ukine glasovanje u „dijaspori"
i neka se vrate doma.
Naše stranačke čelnike bi netko trebao osvijestiti da se može imati i drugih bogova osim predsjednika HDZ HR. Ako su im toliko važni, neka oni za njih glasuju. Nije dovoljno propagirati da se „okrenemo sebi", potrebno je u to vjerovati i to prakticirati na svakom koraku, te politički program i identitet graditi ne nauštrb drugoga, nego nauštrb sebe, svojih novih ideja, načela i projekata. U protivnom, nećemo imati Komšića samo u Predsjedništvu, nego ćemo imati na stotine Komšića u svim razinama vlasti. Vrijeme vam je!
I okanite se više, svi redom, Mostara i Hercegovine, dosta nam i naše muke.
Rasprava u Saboru HR je, po tko zna koji put, pokazala da su Mostar i Hercegovina postali dežurni regionalni kanalizacijski odvod za sve one koji na neutemeljenim besmislicama grade svoj politički kredibilitet.
